Nakon paške i istarske ovce započinje genotipizacija grla u hrvatskom uzgoju alpina koze

---

Nakon genotipizacije grla u populaciji paške ovce i istarske ovce, kojeg su dosada uspješno provodili stručnjaci s Agronomskog fakulteta i HAPIH-a u suradnji s Hrvatskim savezom uzgajivača ovaca i koza, tijekom ove godine u planu je nastavak istih aktivnosti u populaciji pasmine alpina koza koja se uzgaja u Republici Hrvatskoj.

Iako smo i do sada putem „Ovčarsko-kozarskog lista“ donosili članke autora prof. dr. sc. Ante Kasapa i dr. sc. Marije Špehar o genotipizaciji grla u provedbi uzgojnih programa, zamolili smo prof. Kasapa da ukratko objasni značaj i potrebu za genotipizacijom grla u uzgojno valjanoj populaciji alpina pasmine koza. Donosimo i odgovor profesora Ante Kasapa:

Uspješnom prijavom na institucionalni projekt otvorila nam se prilika za potpuno besplatnu genotipizaciju određenog broja grla alpskih koza (SNP čip za koze sa 60.000 – 80.000 polimorfnih pozicija u genomu). Cilj nam je istražiti mogućnost implementacije genomske selekcije u stadima u kojima se uzgaja alpina koza, po uzoru na napredne uzgojne programe u kozarstvu, od kojih svakako treba izdvojiti francuski model koji je postigao najveći svjetski iskorak u uzgoju mliječnih koza.

Ovaj tip genotipizacije, uz naša analitička znanja i dosad prikupljene podatke, predstavlja moćan alat za procjenu populacijskih genetskih parametara i uzgojnih vrijednosti. To bi uzgajivačima trebalo poslužiti kao temelj za odabir u stadima te dodatno učvrstiti međusobno povjerenje prilikom trgovine rasplodnim materijalom.

Neki od najvažnijih benefita genotipizacije za uzgajivače su:

1. Kraj nagađanja o srodstvu i točnost podataka: Iako polazimo od pretpostavke da su rodovnici uzgojno valjanih grla uredni, genotipizacija otkriva stvarnu genetsku povezanost i omogućuje korekciju podataka nastalih prilikom upisa roditeljstva.
2. Povećanje točnosti procjene: Čak i uz 100% točne rodovnike, ova informacija pridonosi preciznijoj procjeni genetske sličnosti, čime se povećava točnost predikcije uzgojnih vrijednosti u odnosu na postojeću metodu (BLUP na temelju rodovnika).
3. Precizna kontrola inbridinga (uzgoja u srodstvu): Genomski podaci omogućuju nam da točno izračunamo utjecaj srodstva na bitna svojstva i spriječimo gubitke u proizvodnji prije nego što postanu problem.
4. Nacionalni plan “Kruženja rasplodnjaka”: Po uzoru na uspješan model istarske koze, na temelju genotipa mogli bismo točno odrediti koji jarac najbolje odgovara kozama u drugom stadu, maksimizirajući genetski napredak uz minimalno srodstvo.
5. Povezivanje s inozemstvom: Genotipizacija po europskim standardima otvara vrata suradnji s inozemnim partnerima (pojačana garancija pri kupoprodaji rasplodnog materijala). Također, postoji mogućnost da naša populacija alpine, s obzirom na kontrolu mliječnosti prema ICAR standardima, postane dio međunarodne genetske evaluacije.
6. Temelj za buduće projekte: Ovi podaci omogućili bi detektiranje povezanosti genotipa s otpornošću na bolesti (mastitis, AEK) te kvalitetom mlijeka za sirarstvo (npr. udio kapa-kazeina), što bi uzgajivačima omogućilo selekciju usmjerenu na ova svojstva.

Analizom prilika u uzgojno valjanim stadima želimo pomoći na način da proizvodnja bude stabilnija i profitabilnija. Ovo je važan korak prema modernom uzgoju i boljoj kontroli nad genetikom uzgojno valjanih koza alpina pasmine, zaključuje profesor Ante Kasap