Bliži se završetku procedura snižavanja razine zaštite vuka iz “strogo zaštićene” u “zaštićenu” vrstu

---

Europska komisija je 7. ožujka 2025. predložila ciljanu izmjenu priloga Direktivi o staništima. Time će se Direktiva o staništima uskladiti s promijenjenim statusom zaštite vuka iz „strogo zaštićenog” u „zaštićenog” u skladu s Bernskom konvencijom, koja je danas stupila na snagu.

Prijedlogom Komisije državama članicama pružit će se dodatna fleksibilnost u upravljanju lokalnim populacijama vukova kako bi mogle poduzeti mjere koje su dobro prilagođene regionalnim okolnostima. S obzirom da će vuk i dalje biti zaštićena vrsta, države članice moraju i dalje provoditi mjere očuvanja i upravljanja kako bi se ostvarile i održale povoljno stanje očuvanosti. Osim toga, države članice i dalje će imati mogućnost održavanja više razine zaštite vukova ako se to bude smatralo potrebnim u skladu s nacionalnim pravom.

Ulaganja u odgovarajuće mjere za sprječavanje štete i dalje su ključna za smanjenje grabežljivaca u stočarstvu. Komisija će nastaviti pomagati državama članicama i dionicima u osmišljavanju i provedbi takvih mjera financiranjem i drugim oblicima potpore.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je: „U nekim su europskim regijama vučji čopori postali stvarna opasnost, posebno za stoku. Danas predlažemo izmjenu zakonodavstva EU-a kojom će se lokalnim vlastima pomoći da aktivno upravljaju populacijama vukova uz istodobnu zaštitu bioraznolikosti i životnih uvjeta u ruralnim područjima.“

Kontekst:

Na temelju detaljne analize stanja vuka u EU-u Komisija je u prosincu 2023. predložila izmjenu statusa zaštite vuka, koju je Vijeće zatim donijelo u rujnu 2024.

Nakon toga Komisija je u ime EU-a Tajništvu Bernske konvencije podnijela prijedlog izmjena. Stalni odbor Konvencije potvrdio je prijedlog 6. prosinca 2024. Izmjena dodataka Bernskoj konvenciji stupila je na snagu 7. ožujka 2025., tri mjeseca nakon njezina donošenja.

Europska komisija je u sklopu ovog priopćenja ponudila i odgovore na najčešća i najočekivanija pitanja po ovoj temi:

Zašto je Komisija predložila promjenu statusa zaštite vuka prema Bernskoj konvenciji?

Nakon duge povijesti namjernog progona koji je doveo do istrebljenja vuka u većini europskih zemalja, kombinacija niza ekoloških, društvenih i zakonodavnih promjena (zakonska zaštita, napuštanje zemljišta, prirodno pošumljavanje, porast populacije divljih papkara, promjena stava javnosti prema ovoj vrsti) omogućila je vuku da preživi, a potom i da doživi brzi oporavak populacije krajem 20. stoljeća, a posebno u posljednjih deset do dvadeset godina.

Danas je vrsta prisutna u svim kopnenim europskim zemljama, a u nekim zemljama žive velike populacije od preko 1.000 jedinki. Populacija vuka značajno se povećala u posljednja dva desetljeća i nastavlja pokazivati općenito pozitivne trendove. Štoviše, zauzimaju sve veće teritorije. Kontinuirana ekspanzija dovela je do sve većih sukoba s ljudskim aktivnostima, osobito u vezi sa štetama koje je uzrokovao vuk u stočarstvu. Razaranja su dosegla značajne razine, pogađajući sve više i više regija, kako u državama članicama EU-a tako i u Bernskim ugovornim stranama koje nisu članice EU-a. Štete koje vuk čini u stočarstvu pokretač su sukoba s ljudima. Iako je utjecaj malen na razini EU-a, a ukupna šteta na stoci izgleda podnošljiva na razini zemlje, njegova koncentracija na lokalnoj razini dovodi do snažnog pritiska na određena područja i regije.

Koliko je potrebno da promjena statusa zaštite vuka u Direktivi o staništima stupi na snagu?

Prijedlog Komisije još trebaju usvojiti Europski parlament i Vijeće. Vremenski okvir za rasprave sa i između suzakonodavaca (Europskog parlamenta i Vijeća) njihova je povlastica. Očekujemo brzo usvajanje ciljane izmjene.

Može li se loviti „zaštićena vrsta“?

Prema Bernskoj konvenciji i EU Direktivi o staništima, ako je vrsta „zaštićena” (za razliku od „strogo zaštićene”), lov se može dopustiti, uzimajući u obzir očuvanje populacije.

Države članice moraju pažljivo regulirati lov na takve vrste jer su još uvijek obvezne osigurati postizanje i održavanje povoljnog statusa očuvanosti za populacije u njihovim zemljopisnim regijama.

Komisija će nastaviti pomagati državama članicama i dionicima u osmišljavanju i provedbi takvih mjera putem financiranja i drugih oblika potpore.

Koje su obveze država članica kada dopuštaju lov na zaštićene vrste?

Države članice moraju nastaviti pratiti stanje očuvanosti ovih vrsta i redovito izvještavati Komisiju (svakih šest godina). Moraju poduzeti potrebne mjere za postizanje i održavanje povoljnog statusa očuvanosti za sve zaštićene vrste.

Kako se utvrđuje status zaštite vuka u EU?

Prije svega, praćenje svih zaštićenih vrsta i tipova staništa redovito provode nacionalne vlasti, prema članku 11. Direktive o staništima.

Što se tiče zaštićenih vrsta, nacionalna tijela procjenjuju status očuvanosti na temelju podataka praćenja populacije (veličina, trendovi i struktura), rasprostranjenosti (područje i trend), dostupnog staništa (kvantiteta, trend i kvaliteta) i budućih izgleda (pritisci i prijetnje).

Države članice svakih šest godina izvješćuju Komisiju o rezultatima, na temelju zajedničke metodologije i formata, razrađenih (i redovito ažuriranih) unutar odgovarajuće stručne skupine.

Na temelju tih podataka, Komisija, uz pomoć Europske agencije za okoliš, donosi procjenu stanja očuvanosti po biogeografskoj regiji EU-a.

Najnovije izvješće, objavljeno 2020. godine, predstavlja rezultate 3. izvještajnog ciklusa za razdoblje 2013.-2018. Države članice dostavit će sljedeće podatke 2025. za izvješće EU koje će biti objavljeno 2026.

Detaljna analiza koju je Komisija objavila u prosincu 2023. temelji se na najsvježijim dostupnim podacima, uključujući rezultate prikupljanja podataka koje je Komisija provela u rujnu 2023.

S promjenom statusa zaštite prema Direktivi o staništima, hoće li mjere za sprječavanje šteta i dalje biti prihvatljive prema Zajedničkoj poljoprivrednoj politici? Bi li državne vlasti još uvijek mogle nadoknaditi štetu u stočarstvu putem državnih potpora?

Činjenica da je vuk zaštićena vrsta, a ne više strogo zaštićena vrsta, ne mijenja ništa u mogućnosti pristupa EU fondovima za potporu suživotu i provođenju mjera prevencije. Vuk će ostati zaštićena vrsta prema EU i međunarodnom zakonodavstvu, a obveza postizanja povoljnog statusa očuvanosti ostaje. Isto vrijedi i za pravila o odobrenim nacionalnim programima državnih potpora kojima je cilj nadoknaditi poljoprivrednicima bilo kakav gubitak povezan s napadima od strane vukova.

Komisija je više puta naglasila dostupnost potpore EU-a i potrebu da nacionalne vlasti programiraju odgovarajuće preventivne mjere kako bi pomogle uzgajivačima stoke da se suoče s izazovima prisutnosti vuka i drugih velikih zvijeri. Ovaj poziv državama članicama ostaje u potpunosti važeći.

U okviru strateških planova ZPP-a, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) može pružiti potporu za preventivne radnje i ulaganja usmjerena na ublažavanje rizika od štete od velikih zvijeri u uzgoju stoke, kao i za relevantne mjere za prijenos znanja, osposobljavanje, savjetovanje i suradnju između ruralnih aktera. Osim toga, plaćanja za ekološki korisne prakse ispaše mogu pokriti dodatne troškove rada u premiji za održavanje zaštitnih ograda ili redovne troškove povezane s održavanjem pasa čuvara stoke i pastira.

15 država članica koristi ove mogućnosti i uključilo je relevantne intervencije u svoje strateške planove ZPP-a (Austrija, Belgija, Finska, Bugarska, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Litva, Luksemburg, Portugal, Slovenija).

Program LIFE također može pružiti potporu u olakšavanju suživota uzgoja i velikih zvijeri i već se intenzivno koristi u tu svrhu. Konačno, pravila EU-a o državnim potporama dopuštaju državama članicama kompenzaciju do 100 % izravnih i neizravnih troškova šteta uzrokovanih zaštićenim vrstama. Također je moguće financirati do 100% preventivnih ulaganja.